Muzejsko-galerijski prostor Kula Veli Lošinj

Kula Veli LošinjVenecija sredinom XV. stoljeća za potrebe obrane Velog Lošinja gradi samostojeću okruglu obrambenu kulu s maškulama na kamenim konzolama. To je tipična renesansna okrugla kula - debelih zidova i razmjerno niska da bi izdržala topovsku paljbu. Gornji dijelovi zidina izbačeni su vani, što je omogućavalo da se napadače bolje gađa. Krunište kule doživjelo je s vremenom najviše izmjena, tako da do nas nije došlo u izvornom obliku.

Lošinjani su, da bi zaštitili svoj imetak kako od turskih tako i od uskočkih prodora, pa u pojedinim razdobljima i od drugih neprijatelja Venecije, samoinicijativno organizirali pomorsku obranu naselja. Kasnije kada su se prilike promijenile Kula će ostati bez posade i biti prepuštena propadanju. Godine 1774. bila je doduše obnovljena, ali Mletačka je Republika u Napoleonovim ratovima naskoro nestala s povijesne scene, a novoj gospodarici kvarnerskih otoka Austriji velološinjska utvrda nije potrebna. Tek 1911. godine Centralna komisija u Beču, možda po preporuci nadvojvode Karla Stjepana, obnavlja zidove, ali ne i krov i međustropnu drvenu konstrukciju, pa se propadanje objekta nastavilo.

Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Povjerenstvo u Rijeci, započinje 1992. s projektom obnove Kule izradom projektne dokumentacije, a radovi na objektu počeli su 1997. godine, i to sredstvima Grada Malog Lošinja i talijanske pokrajine Veneto. Tom su prigodom popravljeni zidovi i izgrađeni novo drveno krovište te nova međustropna drvena konstrukcija. Godine 1991. tijekom arheoloških istraživanja ispred Kule utvrđena je temeljna stopa, a u istraživanjima u unutrašnjosti utvrde 1997. otkriveno je da se građevina temelji na kamenu živcu. Postavši Muzejsko-galerijskim prostorom, što jamči stalnu brigu o tom značajnom objektu graditeljske baštine, Kula je za javnost otvorena 2000. godine.

Kula Veli LošinjKao muzejsko-galerijski prostor, Kula nije više samo neizbrisiva slika u memoriji mještana i gostiju Veloga Lošinja niti tek čvrsta točka u krajoliku, već se nakon više od dva stoljeća ponovo uklopila u život grada i posebno predjela na kojem se nalazi i koji po njoj nosi ime Kaštel. Prezentacija arhitektonske slojevitosti objekta uključena je u stalni postav Kule kao njegov nedjeljiv dio.
Stalni postav Kule u Velom Lošinju koncipiran je kao kombinacija tematskog izlaganja i kronološkog slijeda, a na 167 m2 izložbene površine prikazani su najznačajniji isječci iz života Veloga Lošinja i njegove neposredne okolice te južnog dijela otoka Lošinja od pretpovijesti do današnjih dana i to: Kula, grb Veloga Lošinja, nalaz Apoksiomena, ime otoka Lošinja i Velog Lošinja, Razvoj naselja i kulturno-povijesni spomenici Veloga Lošinja, Povijesni slijed te Pomorstvo i najistaknutiji pomorci Veloga Lošinja. Stalni postav ima zadaću predočiti slojevitu povijest Velog Lošinja, s posebnim težištem na slavnoj pomorskoj prošlosti, a radi stranih posjetitelja sve su legende u stalnom postavu ispisane i na engleskom jeziku.

Da bi se zadovoljile razne kulturne potrebe otoka i posebno Velog Lošinja kao turistički prestižnog mjesta, osim stalnog postava osiguran je i prostor za održavanje povremenih likovnih i muzejskih izložbi na Galeriji.

Koncepciju stalnog postava Muzejsko-galerijskog prostora Kula izradili su djelatnici i suradnici odjela Muzejsko-galerijske djelatnosti pri Pučkom otvorenom učilištu Maloga Lošinja 1997. godine. Autori scenarija izložbe i tekstova stalnog postava su Julijano Sokolić i Jasminka Ćus-Rukonić, a likovno su ga koncipirali akademski slikar Zlatko Kauzlarić-Atač, Ivana Žiljak i Miro Gavez, a za javnost je službeno otvoren 2001. godine.
Kula Veli Lošinj
Autori muzeografske koncepcije stalnog postava su izborom pisane i likovne dokumentarne građe, obradom muzejskih predmeta te maketama, filmskim, audio i video zapisima izdvojili tematske cjeline, koje su pak autori likovnog postava osmislili karakterističnim vizualnim detaljima i duhovitim muzeografskim instalacijama u prostoru, uobličivši ambijentalni okvir pojedinih tematskih cjelina. Stalni postav rađen je u stilu likovne “propagande”, a odlikuje se namjernom napadnošću, privlačenjem pozornosti na sebe, u njemu sve odiše dramatskim efektom da bi se podcrtala glavna ideja postava s minimalnom količinom muzejskih predmeta. U ovakvom koncepcijskom likovnom i muzeografskom postavu glavni zadatak je da ideje, tematske cjeline, predmeti ili prikazi predmeta budu uklopljeni u naizgled egzibicionističkom ambijentu koji plijeni pozornost gledatelja, potiče njegovu maštu, izaziva promišljanje te ga poziva da ponovo posjeti Kulu.

Veli Lošinj je revitalizacijom Kule dobio vrlo atraktivan muzejsko-galerijski prostor u centru mjesta koji se koristi gotovo cijelu godinu. Ljeti ga posjećuju ponajprije mnogobrojni turisti sa svih strana svijeta, a zimi lječilišna klijentela, građanstvo te školska djeca. Stalnim postavom Kule oblikovan je autentičan kulturni proizvod u smislu jedinstvenog muzejskog sadržaja univerzalne poruke.

 
 


 Umjetničke zbirke Malog Lošinja

 Arheološka zbirka Osor

  Home